Ovogodišnje obilježavanje Hrvatskog dana liječnika ujedno je i jubilarna, 145. obljetnica osnutka Hrvatskog liječničkog zbora, s obzirom da je 1874. godine utemeljeno liječničko društvo, tada kao osma liječnička udruga Europe. Tadašnja skupina od dvadeset i jednog liječnika imala je kao osnovni cilj želju za unaprjeđenjem medicinske struke, a što je ostao jedan od ciljeva i u današnjem vremenu.
Uz prigodne riječi i zahvalu za sve ono dobro što rade hrvatski liječnici, u tom danu neizostavno se spominju i izazovi ove profesije, između ostalih, njihovo dugotrajno i kontinuirano obrazovanje te mogućnost usvajanja novih vještina uz primjenu moderne medicinske tehnologije i uređaja koji se neprekidno razvijaju. Jedan od izazova je i postojanje mobilnog europskog tržišta rada, kao i razumijevanje čimbenika koji utječu na želju za odlaskom ili ostankom u hrvatskom zdravstvenom sustavu. Osim samog stručnog, profesionalnog rada liječnika, ne treba nikako zaboraviti na humanitarnu dimenziju i ciljeve medicine, a prema kojima je usmjerena i liječnička prisega.
Hipokratova zakletva nastala prije 2500 godina, prvi je kodeks liječničke etike u kojem se po prvi puta utemeljuje liječništvo kao profesija s određenim etičkim obvezama liječnika prema osobi kojoj se pomaže kao pacijentu. Ženevska liječnička prisega, suvremena je inačica Hipokratove zakletve, a prihvaćena je 1948. godine na 2. skupštini Svjetskog liječničkog udruženja (World Medical Association – WMA) u Ženevi, u Švicarskoj. WMA se tada odlučuje za drugačiju inačicu tradicionalnih medicinskih zakletvi i tako nastaje prisega usmjerena i humanitarnim ciljevima medicine. Ona je i jedna od rijetkih koja izričito navodi da se prema svim ljudima treba jednako postupati bez obzira na njihovu rasnu, vjersku, socijalnu ili političku pripadnost, te spolnu orijentaciju.
Dopunjavana je i revidirana u više navrata, kao 1968. godine, 1983, 1994, 2006. te posljednji put krajem 2017. godine prihvaćanjem na generalnoj skupštini WMA (Chicago, USA).
Ova posljednja inačica sadrži nekoliko važnih izmjena i dopuna, primjerice o potrebi brige samih liječnika za vlastitio zdravlje i dobrobit, kako bi se i time povećala mogućnost veće brige za zdravlja bolesnika prema najvišim standardima.
Naglašeno je i poštovanje liječnika prema samostalnosti, integritetu i dostojanstvu samih bolesnika te važnost prenošenja medicinskog znanja liječnika na dobrobit bolesnika i unapređenja sveukupne zdravstvene skrbi.
