Svi imate iskustva sa traženjem posla. Najsretniji među vama – imaju ga malo manje. Ipak, skoro sa potpunom sigurnošću i bez obzira na ishod, svi ste napravili istu pogrešku.
Na nju je, s pravom, ukazala Liz Vesel, osnivač portala za traženje zaposlenja WayUp, namijenjenog prije svega diplomcima. Njena kompanija je toliko uspješna da joj se namjenski obraćaju HR odjeljenja Microsoft-a, New York Times-a, Uber-a, Disney-ja i njenog prethodnog poslodavca – Google-a. Ukratko, ona ima dovoljno iskustva da joj u ovom polju zaista treba vjerovati.
Dakle, imajući u vidu broj poslovnih biografija koje je vidjela i vlasttitih intervjuiranja brojnih kandidata, Liz Vesel ističe da su svi oni previše i nepotrebno – skromni. A to može imati ozbiljne posljedice.
Nema boljeg trenutka za hvalisanje od CV-ja i razgovora za posao. Trebate istaknuti sve svoje prednosti, ukazati na sve što ste do tog trenutka postigli i posebno podvučete koliko kompanija dobiva ako se odluči za vas. Samo tako možete ostaviti dojam, dovoljno snažan da vas zapamte i među stotinama kandidata.
Šta time postižete?
Pokazujete što možete, ali i da nemate problem ni zadršku kada treba objasniti što ste i zašto uradili. Kada se radi o razgovoru za posao, ako sami sebe ne „potapšete po ramenu”, nitko neće.
Postavlja se pitanje zašto ste u vrlo važnom trenutku nespremni pohvaliti se onim što ste ostvarili. Vrlo jednostavno: od prvog trenutka kada ste se zainteresirali za volontiranje, praksu ili stalan posao, iznova su vam naglašavali koliko je važno da budete timski igrač. Zato vam je, u najmanju ruku, neobično da preuzmete zasluge, a još češće sami sebi djelujete kao da ste nepristojni ili govorite neistinu.
Da ne bude zabune: umijeće timske igre je vještina neophodna u suvremenom poslovanju. Preuzimati zasluge za tuđi rad i zalaganje, danas nije ni pametno, ni poželjno jer se sve može vrlo lako provjeriti. Međutim, kada se nalazite pred osobama koje vas intervjuiraju za, možda, najbitniji posao u životu, ne smijete zaboraviti da su zainteresirani baš za vas, ne za tim s kojim ste surađivali, bez obzira na postignute uspjehe.
Još jedna činjenica govori protiv skromnosti: često nećete imati vremena predstaviti se van poslovnog okruženja, i pričati o interesiranjima i hobijima. Zato ih morate zadiviti baš poslovnim uspjesima.
Pomalo je neprijatno nehvaliti samog sebe, ali ovakve okolnosti čine da je samopohvala neohodna. Nitko ne traži da budete arogantni, ali to što sebe možete doživjeti i predstaviti objektivno je važna poslovna vještina. I upravo to je ono što treba pametno uvježbati. Naučite druge postupno voditi kroz svoje projekte. Ako ih ne umijete učiniti zanimljivim, prestaju biti bitna da li ste projekat osmislili i vodili, ili samo kuhali kavu.
Trebate pronaći pravu mjeru: niste čudotvorac, ali jeste neophodni. Kada vas kompanija za koju ste zainteresirani dočeka raširenih ruku, ne zaboravite kako ste dotle stigli. Tako ćete se naći u poziciji onog koji bira. Tada se – uz poznavanje strategije, psihologije, motivacije i rukovođenja – sjetite i da poštujete one koji poštuju sebe. Koji su umijeli hvaliti se, ali sa mjerom.
